Privatna mirovina u zemljama ex-YU
Izraz privatna mirovina je prisutan u Hrvatskoj i drugim zemljama ex-YU već više od dvadeset godina: tada su se pojavile prve inozemne police klasičnog životnog osiguranja nudeći po prvi puta mogućnost privatne dugoročne štednje i osiguranja života u jednom. Takve mješovite police su često bile promovirane kao privatna mirovina ili privatna penzija, pored ostalih prednosti poput zaštite i skrbi za najmilije. Iz toga su prvo nastale velike agencije za prodaju osiguranja koje su imale tisuće zastupnika i posrednika među kojima su neki zaradili milijune te kasnije otvorili svoja privatna osiguravajuća društva. Ovaj proces je trajao od kraja osamdesetih do kraja devedesetih godina prošlog stoljeća.
Osim ako se ne dogodi nešto doista neočekivano, u bližoj i daljoj budućnosti izvjesno je značajno povećanje prosječnog životnog vijeka ljudi pa stručnjaci Međunarodnog monetarnog fonda upozoravaju da će naglo starenje svjetskog stanovništva u sljedećim desetljećima stvoriti velike probleme svjetskoj ekonomiji. Prema nekim istraživanjima provedenim u Velikoj Britaniji pokazalo se kako je trebalo manje od stoljeća da se ljudski vijek udvostruči: svaki drugi čovjek rođen 1851. godine nije doživio više od 50 godina dok se sada očekuje kako će 50 posto onih koji se rode u četvrtom desetljeću ovog stoljeća doživjeti stoti rođendan. To ne treba čuditi jer demografi su izračunali da su svake godine tijekom minula četiri desetljeća ljudi u prosjeku živjeli po dva mjeseca duže. Prema nekim analizama spomenutog MMF-a, ako se u idućih nekoliko desetljeća prosječan životni vijek stanovnika planete poveća za tri godine (što bi bio nastavak dosadašnjih trendova) tada će dodatni troškovi izdržavanja tih ljudi koštati razvijene države 50 posto sadašnje vrijednosti njihovog bruto društvenog proizvoda.
Kako su krenule mirovinske reforme tako je posljednjih desetak godina privatna mirovina postala prepoznatljiva kao pojam vlastite odgovornosti te privatne brige za financijski osiguranu starost i privatnu mirovinu. Sigurno je tome ponajviše pomogao ubrzani razvoj financijskog tržišta, uz nekoliko dobrih i potom nekoliko loših godina na tržištima kapitala, pokazavši raznolike mogućnosti stvaranja plana privatne mirovine koje su ranije bile nepoznate, nedostupne ili oboje. Istovremeno je najšira javnost iskusila periode velikog rasta i nakon toga velikog pada cijena vrijednosnica osvijestivši mogućnosti značajnih dobitaka ali jednako tako još većih gubitaka. Rješenje naravno postoji, a to je osobna odgovornost za vlastite privatne financijske odluke kako kod investiranja općenito tako kod planiranje privatne mirovine. Još jedan dokaz tome u prilog je nekoliko važnih promjena hrvatskog mirovinskog sustava koje se direktno odražavaju na sadašnju visinu mirovina, ali i mirovine u budućnosti. Nedavne izmjene Zakona o mirovinskom osiguranju donose postupno izjednačavanje zakonske dobi za odlazak u mirovinu i za žene i za muškarce te istovremeno veću penalizaciju prijevremene mirovine iako se čuju mišljenja da bi sukladno tome trebalo uvesti i svojevrsnu motivaciju ili bonus za kasnije umirovljenje u obliku veće mirovine. Dodatna privatna mirovina je zato vrijedan privatni dodatni prihod pored skromne državne mirovine.
Privatna mirovina u Hrvatskoj je općenito malo drugačija nego privatna mirovina u Srbiji te sve ono što predstavlja privatna mirovina u Bosni i Hercegovini i što nude svojim građanima kod planiranja privatne mirovine. Posebna priča je privatna mirovina u Sloveniji jer je to još uvijek jedina ex-YU država članica EU (i koja sada dovršava svoju mirovinsku reformu započetu prije desetak godina, no koju će odgoditi neuspjeh referenduma o tom pitanju) dok je situacija sasvim različita po pitanju privatne mirovine u Makedoniji i Crnoj Gori. Doprinos popularizaciji pojma privatna mirovina se ne može poreći niti naporima država kao i raznih financijskih institucija odnosno udruga građana da se poveća financijska pismenost stanovništva te svijest o tome kako privatna mirovina omogućuje barem one osnovne temelje sigurnosti mirovine u Hrvatskoj koju nudi individualno planirana privatna mirovina. Dodatne informacije i novosti oko planiranja mirovine za mala i srednja poduzeća, potom uključeni rizik kod planiranja privatne mirovine, te pitanje razvoja privatnih mirovina u Hrvatskoj i drugim zemljama ex-YU donosi privatna mirovina blog.
Nedavno je Državni zavod za statistiku objavio kako jedna od pet hrvatskih obitelji vrlo teško spaja kraj s krajem, jedna od tri to čini teško dok tek jedna od osam to uspijeva bez ikakvih problema. Prema Eurostatovim mjerilima siromašna je ona obitelj koja svojim redovnim prihodima ne može pokriti barem tri od devet važnih životnih troškova: od ljetovanja, kvalitetne prehrane, redovitog plaćanja računa do tople sobe. Ljudi koje je Eurostat svrstao u tu grupu siromašnih građana u Hrvatskoj ima 1,4 milijuna (jedan od tri) dok primjerice u Sloveniji takvih ima 0,4 milijuna (jedan od pet) ili u Slovačkoj 1,1 milijun (isto jedan od pet). Koliko je među njima umirovljenika, koliko zaposlenih ili nezaposlenih - nije poznato.
